Očito je moje isticanje kandidature za gradonačelnika i ova web-stranica izazvala dosta „prašine”, pa se, između ostalog, svako malo, na ovaj ili onaj način, glasnije ili tiše, postavlja pitanje mojeg članstva i rada u Poglavarstvu. Primjećujem da stavovi javnosti o tome variraju, a najčešći su:

-         po prvima, to me trajno obilježilo, pa više nemaju povjerenja u moju neovisnost,

-         po drugima, trebam proći „čistilište”, a da bih se iskupila, trebam se potpuno ograditi od toga rada,

-         po trećima, iznevjerila sam ukazano povjerenje,

-         a četvrti jednostavno žele čuti moj stav o tome jer im je zanimljivo to što sam gotovo istovremeno obznanila svoju odluku da se kandidiram za gradonačelnicu, dala ostavku na članstvo u Poglavarstvu, te se određenim političkima strankama obratila radi podrške.

E, pa upravo radi ovih četvrtih (kojih je, sigurna sam, najviše), želim izreći svoj stav, jer prvi mi, ma što rekla, ionako neće vjerovati, druge ću svojim stavom razočarati, a trećima je pojam povjerenja očito tek „uska” stranačka stvar.

U početku svakog angažmana svatko si (pa i ja) uvijek postavlja pitanje: da li sudjelovati u radu, nazovimo je uvjetno, grupe ljudi (to može biti bilo kakva „ekipa” u bilo kojem području društvene aktivnosti, a u ovom slučaju lokalna politička opcija) koja je u prilici pokrenuti stvari. Da li pokušati doprinijeti općoj dobrobiti, pa čak i kada nisi u svemu suglasan s određenom opcijom?  Ili je bolji izbor pasivnost, kritiziranje i podbadanje koje energiju, koja se mogla iskoristiti u nešto pozitivno, ulaže samo u ukazivanje na negativnost, dakle maknuti se od odgovornosti.

U takvoj dilemi oduvijek sam birala sudjelovanje i pritom sam uvijek nastojala, i nastojim, ostati svoja, a „svoja” u mojem slučaju znači: uporno tražiti i uvijek pronaći poveznicu u različitostima, razumjeti, komunicirati, tražiti, otvarati se, ne biti jedini pozvan nego pozivati druge, pomagati drugima i zajedno s drugima graditi nešto dobro, nešto bolje. To je i bio razlog zašto se dosada nisam stranački opredijelila jer tako nisam pronalazila putove za svoje javno djelovanje. I sada, nakon iskustva iz angažmana u Poglavarstvu, još sam uvjerenija da je za lokalnu zajednicu, od pripadnosti političkoj opciji, važniji upravo opisani stav i „moja filozofija” jer ona može doprinijeti uključivanju šireg broja različitih ljudi da kao aktivni pripadnici lokalne zajednice rješavaju probleme koji svakodnevno muče naš Grad, ali i da daju nove ideje za našu okolinu. Zar ne bi tako trebalo biti?

Svih Vas podsjećam da nisam sudjelovala u kampanji za prethodne lokalne izbore, a na članstvo u Poglavarstvu sam se odlučila nakon poziva koji je uslijedio skoro godinu dana od uspostave nove lokalne vlasti i to u vjeri (i u dogovoru) da ću ostvariti „moju filozofiju”, uvjerena da će u radu Poglavarstva zaživjeti neke od gore spomenutih ideja i mojih ideala, i da će se time stvari pokrenuti na bolje. Rada u Poglavarstvu se ne sramim, bio mi je dragocjen: upoznavala sam se s problematikom Grada i funkcioniranjem uprave, stekla sam razna iskustva, …, i upravo kroz taj rad rađale su mi se ideje kako bi se i što bi se moglo bolje. I to puno, puuuuno bolje!

Nakon dvije i pol godine angažmana u Poglavarstvu ocijenila sam da sam u tom okruženju dala svoj maksimum i da je došlo vrijeme novih odluka, novih koraka, pokušaja pronalaženja novih putova angažmana na dobrobit naše lokalne zajednice. I… odluke sam donijela… novi putovi se naziru… ali tražim i dalje, jer budimo iskreni, naš put tek počinje.

I još nešto što smatram osobito važnim:
ne mislim da znam odgovore na sva pitanja na koja lokalna uprava mora odgovoriti, ne mislim da sama mogu sve (dapače, sigurna sam u to),  ali ono što mislim i u što vjerujem je da mogu okupiti brojne ljude koji imaju znanje, koji mogu, i što je najbitnije – koji žele da naš Lošinj dobije pravi „vjetar u jedra”, kako bi naši ljudi rekli.

Da zaključim: kao što rekoh, naš zajednički put tek počinje, ali budite sigurni da su iza nas opasni zavoji koji se zovu isključivost, netolerancija, lijenost, …, a da su ispred nas stanice s imenima dijalog, razumijevanje, dogovor, marljivost i angažman.

Pozivam Vas da se priključite putovanju!

Snježana Kučić-Krstaš